Malo je reći da je Đu posebna osoba. Kad sam krenuo s podcastom želja mi je bila razgovarati s osobama koji imaju posebnu energiju i priču, iskustvo. Naravno da je bitno znanje, vještina ili što god već, no ta osobnost mi je bila uvijek na prvom mjestu. Đurđica Orepić, znana kao jednostavno Đu, jednostavno frca od energije, a nedvojbeno je da ima priču prepunu životnih iskustava koje neki ljudi ne bi proživjeli u tri života. To ne znači da je netko lošiji od nje već da je ona izuzetna osoba i aposlutno preinteresantna sugovornica koja zrači onom iskonskom ženskom snagom, pronicljivošću, odlučnošću, ali istovremeno nježnošću i empatijom. Vjerujem da uz sve što ste do sada popratili od Đu, ovaj će vam razgovor dati uvid u njene strasti i stvari koje ju vesele, a ako već niste pročitali knjigu Ironwoman (moja priča), pozivam vas da si date tu priliku i pročitate, jer je pisana s mnogo ljubavi, bogato opisujući trenutke, mjesta i emocije koje su se izmjenjivale u njenom životu. Ta knjiga, kao i naš razgovor, iako obilježena pričom o Ironman triatlonskoj distanci, samo je obojena triatlonom, no zapravo govori o ženi snage čelične volje!I sad o čemu razgovarati s Đu, da se čovjek ne ponavlja s pitanjima, a da ona ne ispadne da uvijek ponavlja svoju priču. Iskreno, nemoguće je ne ponoviti nešto što je vjerojatno puno puta ponovila, ali vjerujem kako su razgovori oko utjecaja njenog djetinjstva i stavljanja u kontekst svega što ju je gradilo i stvorilo ovakvom kakva je danas, dominantna i energična, bili prava poslastica. Ovaj razgovor je verbalni ples dvoje brbljavaca, blizanaca (op.a. horoskopskih) kako sama Đu kaže na početku razgovora, prepun smijeha i energije koji upućuje na ljubav prema životu i ne propuštanja prilika. Đu je ispričala kako se odlučila za pisanje knjige i koju je to žrtvu zahtjevalo, ne libeći se govoriti s ponosom i jasnom iskrenošću o svojoj djeci, obiteljskim odnosima, bitnosti sporta u (njenom) život, svojim životnim roller coasterima, usponima i padovima koji su je formirali, ali i Nedjeljivom odnosno Ivici, pojašnjavajući na kraju razgovora zašto i kako je nastao taj nadimak. Hvala Đu i Ivice, otišao sam od vas veseo, bez grižnje savjesti što sam vam "ukrao" toliko vremena jer ste me primili kako prijatelja.Stoga, prionite na slušanje/gledanje, a veselim se vašim komentarima. Kako biste pomogli ovaj podcast, podijelite njegov sadržaj na društvenim mrežama i pretplatite se na isti, a nama će biti drago ako pritisnete i kakav "palčić" ako vam se sviđa sadržaj. Hvala! Bitno je! Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.Mjesto snimanja: Vinarija Matošević, Krunčići 2, 52448 Sv. Lovreč - vlasnik i domaćin: Ivica MatoševićSnimatelj: Thomas Kezele / Fotografija: Thomas Kezele. / Audio i video post produkcija: Thomas Kezele / Glazba uvodne špice i aranžman: Ante Gelo, koji je svirao sve osim klavijatura (Thomas Kezele) / Autor i voditelj podcasta: Thomas Kezele, autor bloga Thomas’ Life Without Pause  Pretplatite se na YouTube / Spotify kanal odnosno na audio verzije podcasta jer bit će interesantnih gostiju. Označite ga sa "sviđa mi se", a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan i neprofitabilan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti! Želim vidjeti vaše komentare pa čak i konstruktivne kritike. Želimo biti bolji! Želja da jednog dana podcast bude uživo s publikom mi se polako ostvaruje i pratite najave slijedećih epizoda ako želite sudjelovati na taj način. Puse svima i hvala Vam što pratite!