Legenda obrane Bjelovara, Bilogore i dobrog dijela Slavonije. Ipak njegova priča počinje već 1989. kada u Bjelovaru u kojeg je kao dijete doselio iz duvanjskog kraja osniva u ilegali HDZ. Operativac kakvog je nova vlast 1990. samo poželjeti mogla okupio je domoljube svojeg kraja koji su zajedno s njim u ljeto 1990. postali pripadnici Prvog hrvatskog redarstvenika u kojem je on bio zapovjednik voda. Već tada, početkom „balvan revolucije“ sudjeluje u prvim akcijama kada u središtu Zagreba sudjeluje u razoružavanju saveznih organa vlasti. Vrlo, vrlo škakljivi dani uslijedili su i na jesen kada stiže prvi kontingent kalašnjikova iz Mađarske u bjelovarsku općinu. Oružje se u ilegali dijelio pouzdanicima HDZ-a, ali je pokazalo se među njima bilo i nepouzdanih koji su „otkucali“ Jozu no on je uspješno izbjegao uhićenje kakvo su doživjeli njegovi suradnici iz virovitičkog kraja. Već tada, u siječnju ’91. on u centru za obuku Kukavica koji će uskoro biti baza specijalne policije „Omege“ obučava domoljube koji bi u slučaju rata bili voljni stati u obranu svojih domova. Uskoro se pokazala potreba za osnutkom specijalne policije „Omege“ koja je bila temelj obrane tog dijela Hrvatske. U toj postrojbi Jozo je bio pomoćnik zapovjednika, a nakon od travnja 1991. i zapovjednik satnije. U tom periodu intenzivne obuke Jozo je bio zadužen za vojnu izobrazbu s postupanjem specijalaca u napadu i borbu protiv diverzantsko-terorističkih grupa. Neće proći puno, a njegovi će dečki trebati stečeno znanje pokazivati u praksi. Ljeto je proteklo u znaku „pokazivanja zubi“, a Jozo ih je bome znao pokazati ne samo teroristima već i JNA. Početak otvorenog ratnog sukoba – 17. kolovoza 1991. Jozo sa svojom satnijom sprečava okupaciju Grubišnog polja, a 19. kolovoza odlazi u pomoć Pakracu. Nakon tog dana više ništa neće biti isto, akcije će se redati dan za danom. Kroz podcast smo se osvrnuli na najbitnije – Doljani (kraj Daruvara), Ivanovo Selo (kraj Grubišnog Polja) i osobito Kusonje (kraj Pakraca) u kojima je Jozo vodio akciju proboja prema dečkima opkoljenima u kući broj 55. Osvajanjem vojarne u Doljanima sredinom rujna „Omege“ dobivaju vjetar „leđa“ i onda dolazi 29. rujna 1991. – u bitci za Barutanu kraj Bjelovara život gubi Ivan Trogrlić, Jozin brat, a umalo i sam Jozo koji je doživio iskustvo kliničke smrti. Slijedile su oslobodilačke operacije u kojima Jozo i ekipa tjeraju „bandu“ s Bilogore. Nakon toga, kao Tuđmanov pouzdanik i prijatelj Jozo je dobio nove odgovorne dužnosti, a kraj rata dočekao je kao djelatnik Sigurnosno informativne službe te posjedilo s nama uspomene iz „Bljeska“ i „Oluje“.