Najdublja tragedija jeste kada pokušamo materijalnom sigurnošću zamijeniti sigurnost koja dolazi iz Božije ljubavi, mi ne da se samo iscrpljujemo – već se izopačujemo. U trci za novcem, penzijom, poslom i statusom, postajemo suprotnost onome što smo trebali biti. Postajemo izgubljeni, umorni, razdražljivi, prazni, ponekad čak nalik čudovištima koja su spremna da pogaze sopstvene darove, pozive i savjest samo da bi osjetili trenutak „sigurnosti“. I baš tu nam Riječ Božija stavlja izazov: vratiti se onome koji zna, koji voli i koji jedini može dati sigurnost koja ne vene. Tek kada prestanemo živjeti „kao da nema Stvoritelja“, počinjemo iznova otkrivati ko smo i zašto smo stvoreni.