Najpotresniji stvar nije čovjekov pad u grijeh, nego velika zamjena. Čovjek je imao nešto nevjerovatno: glas Stvoritelja koji hoda zajedno s njim vrtom. Večernji mir. Razgovor. Usmjerenje koje dolazi od Boga, a ne iz tumačenja okolnosti. A onda se desio izbor. Ne dramatičan, ne bučan, nego tih: „Uzeću znanje. Sam ću procjenjivati. Sam ću odlučivati. Sam ću graditi život.” To je bio raskid. I otad pokušavamo iz stvarî iscijediti ono što se može dobiti samo od onoga koga smo napustili. Da li još uvijek biramo isto “drvo” — samo u modernoj verziji?