U središtu svake vaše borbe, svake neizvjesnosti i svakog trenutka kada vas Bog pozove da zakoračite dalje nego što vam je udobno, stoji isto ohrabrenje koje je Jošua čuo na obali Jordana: hrabrost nije plod vaše snage, nego plod Božijeg prisustva. Bog vas ne poziva da budete jaki u sebi, nego jaki u njemu — u njegovoj riječi, u njegovim obećanjima, u njegovoj prisutnoj vjernosti. Baš kao Jošua, pozvani ste da poslušate i onda kada vas život pritisne strahom, ljudima, okolnostima ili vlastitom slabošću. Ali ondje gdje poslušnost izgleda skupo, ondje najbrže raste vaša vjera; gdje se čini da je put pretežak, ondje se rađa najdublje povjerenje; gdje vas ljudi ne razumiju, ondje vas Bog najjasnije uči da čujete samo njegov glas. Zato zakoračite — iako srce drhti — jer on ide ispred vas, on vas nosi, i on vas uči da je svaka istinska hrabrost rođena iz dragovoljne poslušnosti njegovoj riječi.