Fluent Fiction - Croatian:
Homecoming: Finding Belonging in Zagreb's Autumn Embrace Find the full episode transcript, vocabulary words, and more:
fluentfiction.com/hr/episode/2025-11-23-23-34-02-hr Story Transcript:
Hr: Ivana je hodala kroz zlatni tepih lišća koje je prekrilo staze Botaničkog vrta u Zagrebu.
En: Ivana was walking through the golden carpet of leaves that covered the paths of the Botanički vrt in Zagreb.
Hr: Vjetar je nježno šuštao kroz krošnje, donoseći sjećanja iz djetinjstva.
En: The wind gently rustled through the treetops, bringing back memories from childhood.
Hr: Ivana se vratila u Zagreb nakon mnogo godina provedenih u inozemstvu.
En: Ivana had returned to Zagreb after many years spent abroad.
Hr: Grad joj je bio poznat, ali istovremeno stran.
En: The city was familiar to her, yet at the same time, foreign.
Hr: Dok je hodala, Ivana je razmišljala o prošlosti.
En: As she walked, Ivana thought about the past.
Hr: Ovdje je dolazila s obitelji kao dijete.
En: She used to come here with her family as a child.
Hr: Vrt je bio njezino utočište, mjesto maštanja i mira.
En: The garden was her sanctuary, a place of imagination and peace.
Hr: Sada je tražila isto.
En: Now, she was searching for the same.
Hr: Željela je pronaći osjećaj pripadnosti.
En: She wanted to find a sense of belonging.
Hr: Na jednoj klupi sjedio je Miro, s bilježnicom u ruci.
En: On one bench sat Miro, with a notebook in hand.
Hr: Crtao je pejzaž kojeg je oblikovala jesen.
En: He was sketching a landscape shaped by autumn.
Hr: Bio je lokalni umjetnik.
En: He was a local artist.
Hr: Našao se ovdje tražeći inspiraciju.
En: He found himself here seeking inspiration.
Hr: Pogledi im se sretnu.
En: Their eyes met.
Hr: "Oprosti, nisam te htio ometati," rekao je Miro, primijetivši njezinu zbunjenost.
En: "Sorry, I didn't mean to interrupt you," Miro said, noticing her confusion.
Hr: Ivana se nasmiješi.
En: Ivana smiled.
Hr: "Samo se prisjećam starih dana.
En: "I'm just reminiscing about the old days.
Hr: Vratila sam se nedavno.
En: I recently came back."
Hr: " Miro je klimnuo glavom, shvatio je.
En: Miro nodded, he understood.
Hr: "Grad se mijenja, ali vrt uvijek ostaje isti," rekao je s blagim osmijehom.
En: "The city changes, but the garden always stays the same," he said with a gentle smile.
Hr: Ivana je znala da je u pravu.
En: Ivana knew he was right.
Hr: Nastavila je svoj put, a onda na trenutak zastala.
En: She continued on her way and then paused for a moment.
Hr: Ugledala je poznato lice među cvijećem.
En: She spotted a familiar face among the flowers.
Hr: "Ana!
En: "Ana!"
Hr: " uzvikne, prepoznavši svoju staru prijateljicu koja sada radi kao vrtlarica.
En: she exclaimed, recognizing her old friend who now worked as a gardener.
Hr: Ana se okrene, iznenađena i vesela.
En: Ana turned, surprised and happy.
Hr: "Ivana!
En: "Ivana!
Hr: Kako je lijepo vidjeti te!
En: How nice to see you!"
Hr: "Ana ju je pozvala u staklenik.
En: Ana invited her into the greenhouse.
Hr: Unutra je zrak bio topao i mirisan.
En: Inside, the air was warm and fragrant.
Hr: "Pričaj mi sve," rekla je Ana dok su sjedile okružene biljkama.
En: "Tell me everything," Ana said as they sat surrounded by plants.
Hr: Razgovarale su dugo, prisjećajući se starih dana i pričajući o tome što im se dogodilo otkad su se zadnji put...